Informaciono-komunikaciona tehnologija (IKT) prožima sve sfere ljudskog delovanja, suštinski menja mnoge mikrosredine iz našeg okruženja, a time i način na koji živimo, radimo i razmišljamo. U takvim okolnostima, digitalne kompetencije postaju preduslov kvalitetnog funkcionisanja u savremenom društvu i iz osnova menjaju sam pojam „pismenosti“. Ipak, čini se, digitalne tehnologije najsporije prodiru u sferu obrazovanja, a školski sistem i kurikulum ne prate trendove i potrebe savremenog društva, time uskraćujući sebi benefite koji iz toga mogu da slede. "Ako biste hirurga koji je je živeo pre 100-150 godina uveli u današnju operacionu salu, on ne bi znao ni gde je, a kamo šta da radi. Ako biste nastavnika koji je živeo pre 100-150 godina uveli u današnju učionicu, on bi uzeo kredu i počeo da predaje!"* Da li ovo znači da je u obrazovanju (još odavno) dostignut ideal savršenstva, ili da se promene teško i sporo „primaju“? Složićemo se, daleko smo od savršenstva! Mark Prenski (Marc Prensky), američki pisac, teoretičar i autor mnogih knjiga o obrazovanju na početku svog čuvenog rada „Na horizontu“ još 2001. godine primećuje da su se „naši učenici drastično promenili. Današnji učenici nisu više one osobe za koje je naš obrazovni sistem osmišljen“. Vremena se menjaju, a sa njima i ljudi, učenici, potrebna znanja i veštine. Naše škole ostaju zaglavljene u 20.veku, dok naši učenici uveliko hrle u 21. vek. Mi u današnjici imamo obrazovanje jučerašnjice, za decu sutrašnjice! Kako da ovo promenimo? Kako da uhvatimo korak sa vremenom, ali i sa našim učenicima i pružimo im adekvatno obrazovanje koje će ih pripremiti za svet kakav ih sutra očekuje? Svakako NE držeći se ustaljenih navika, uživajući u udobnosti rutine i oslanjajući se na sopstvene „pred-digitalne“ instinkte. Pomenuti Prenski skovao je termin „digitalni domoroci“ kojim je označio generaciju naših učenika, generaciju Z. Oni su rođeni u digitalnom svetu nakon 2000. godine i ne pamte svet pre interneta, računara i mobilnih telefona. Odrastajući u takvom okruženju, oni digitalne tehnologije prihvataju kao sastavni deo života, kao nešto savim prirodno, kao osnovnu potrebu i zato njom lako ovladaju. S druge strane, mi stariji koji smo se digitalnoj tehnologiji „učili“, mi smo „digitalne pridošlice“ u taj svet i koliko god tom tehnologijom ovladali, uvek ćemo vući akcenat doba u kome smo odrastali, poput emigranta koji u stranoj zemlji savlada jezik i snalazi se njime, ali uvek zadrži naglasak stranca. Tehnologija je sveprisutna u životima tinejdžera, ali je istovremeno iznenađujuće odsutna iz njihovog obrazovanja. Iako većina škola danas poseduje digitalne kabinete, internet, a dosta njih je pokrivena i wi-fi mrežom, samo postojanje opreme i kabineta nije pokazatelj uspešne upotrebe i integracije digitalnog učenja u nastavni proces. Do ovakvog zaključka došao je i Nacionalni prosvetni savet kada je 2013. godine predstavio „Smernice za unapređivanje uloge IKT-a u obrazovanju“. U ovom dokumentu se ističe da je potrebno školske računare i opremu staviti u funkciju realizacije celokupne nastave, kako bi se postigla što efikasnija integracija IKT-a u obrazovni sistem i nastavnu praksu, a sve s ciljem podsticanja inovativnosti u nastavi i postizanja višeg nivoa ostvarenosti standarda obrazovnih postignuća. Zato je neophodno da nastavnici poseduju informatičku, informacionu i digitalnu pismenost i kompetencije, a da ih škole upute i da im omoguće usavršavanje u tom pravcu. Digitalno pismeni i kompetentni nastavnici moći će da svoje učenike upute u mogućnosti, ali i ograničenja novih tehnoloških alata, moći će da pokažu učenicima kako da otključaju čitave nove svetove znanja, ali i da ih upozore na mnoge opasnosti koje tu vrebaju. Digitalna pismenost ili kompetencija ne podrazumeva što više vremena provedenog ispred računara, na telefonu ili na netu. Digitalna kompetentnost označava skup znanja, veština i stavova neophodnih za kvalitetno korišćenje IKT-a sa ciljem promišljenog i bezbednog unapređivanja nastave i učenja u onlajn i oflajn okruženju. Istraživanja pokazuju da će prosečni pripadnik generacije Z do svoje 21. godine provesti 10.000 sati na mobilnom telefonu, 10.000 sati igrajući video igre, 20.000 sati gledajući TV, a manje od 5.000 sati čitajući. To je trend koji ne možemo zaustaviti, ali zašto ne bismo probali da ga preokrenemo u obrazovnu korist? Zašto ne pokušamo da bar deo vremena koje provedu pred računarom ili na mobilnom telefonu „ukrademo“ i preusmerimo na aktivnosti učenja, stvaranja, usavršavanja... To zapravo treba da bude i naša obeveza, ne samo mogućnost.
Sa ciljem da podrži nastavnike iz sistema obrazovanja u Srbiji u procesu integracije digitalnih sadržaja u svakodnevnu praksu, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je uz podršku Britanskog saveta, početkom 2017. donelo „Okvir digitalnih kompetencija – Nastavnik za digitalno doba“. Ovim dokumentom su definisane veštine, ciljevi i očekivani ishodi koji čine korpus digitalnih kompetencija nastavničke profesije i on može služiti za procenu postojećih veština nastavnika, ali i za planiranje njihovog budućeg usavršavanja. Korišćenje digitalnih tehnologija pomaže nastavniku da motiviše i smisleno uključi učenike u nastavni proces, da unapredi svoja, ali i njihova znanja i veštine, da ostvari bolju komunikaciju i saradnju sa učenicima i roditeljima i van učionice, da lakše i bolje prati napredovanje učenika, da unapredi saradnju sa kolegama iz svoje i drugih škola i sl. Zemlje koje godinama unazad ostvaruju najbolje rezultate na PISA testiranjima funkcionalnog znanja, poput Finske, Norveške, Japana ili Južne Koreje, uveliko primenjuju digitalnu tehnologiju u obrazovnoj praksi, na taj način integrišući izvan školski život dece (bogat tehnologijom), sa njihovim životom u školi. Na kraju, moramo biti svesni činjenice da je tehnologija tek alat, a ne ishod učenja. Naš cilj nije i ne treba da bude da naučimo nastavnike i učenike da koriste tehnologiju, već da ih naučimo da tehnologiju koriste kako bi podučavali, odnosno učili, i na taj način ostvarivali predviđene ciljeve i ishode obrazovanja. Tehnologija neće zameniti nastavnike u budućnosti. Ali će nastavnici koji koriste tehnologiju, verovatno zameniti one koji je ne koriste! piše: Marjan Milanov tekst je objavljen u školskom časopisu ĐAČKE ISKRE, OŠ "Despot Stefan Lazarević" u Babušnici * Valentin Kuleto
0 Comments
|
Kategorije
All
Arhiva članaka
June 2022
|