Informaciono-komunikaciona tehnologija (IKT) prožima sve sfere ljudskog delovanja, suštinski menja mnoge mikrosredine iz našeg okruženja, a time i način na koji živimo, radimo i razmišljamo. U takvim okolnostima, digitalne kompetencije postaju preduslov kvalitetnog funkcionisanja u savremenom društvu i iz osnova menjaju sam pojam „pismenosti“. Ipak, čini se, digitalne tehnologije najsporije prodiru u sferu obrazovanja, a školski sistem i kurikulum ne prate trendove i potrebe savremenog društva, time uskraćujući sebi benefite koji iz toga mogu da slede. "Ako biste hirurga koji je je živeo pre 100-150 godina uveli u današnju operacionu salu, on ne bi znao ni gde je, a kamo šta da radi. Ako biste nastavnika koji je živeo pre 100-150 godina uveli u današnju učionicu, on bi uzeo kredu i počeo da predaje!"* Da li ovo znači da je u obrazovanju (još odavno) dostignut ideal savršenstva, ili da se promene teško i sporo „primaju“? Složićemo se, daleko smo od savršenstva! Mark Prenski (Marc Prensky), američki pisac, teoretičar i autor mnogih knjiga o obrazovanju na početku svog čuvenog rada „Na horizontu“ još 2001. godine primećuje da su se „naši učenici drastično promenili. Današnji učenici nisu više one osobe za koje je naš obrazovni sistem osmišljen“. Vremena se menjaju, a sa njima i ljudi, učenici, potrebna znanja i veštine. Naše škole ostaju zaglavljene u 20.veku, dok naši učenici uveliko hrle u 21. vek. Mi u današnjici imamo obrazovanje jučerašnjice, za decu sutrašnjice! Kako da ovo promenimo? Kako da uhvatimo korak sa vremenom, ali i sa našim učenicima i pružimo im adekvatno obrazovanje koje će ih pripremiti za svet kakav ih sutra očekuje? Svakako NE držeći se ustaljenih navika, uživajući u udobnosti rutine i oslanjajući se na sopstvene „pred-digitalne“ instinkte. Pomenuti Prenski skovao je termin „digitalni domoroci“ kojim je označio generaciju naših učenika, generaciju Z. Oni su rođeni u digitalnom svetu nakon 2000. godine i ne pamte svet pre interneta, računara i mobilnih telefona. Odrastajući u takvom okruženju, oni digitalne tehnologije prihvataju kao sastavni deo života, kao nešto savim prirodno, kao osnovnu potrebu i zato njom lako ovladaju. S druge strane, mi stariji koji smo se digitalnoj tehnologiji „učili“, mi smo „digitalne pridošlice“ u taj svet i koliko god tom tehnologijom ovladali, uvek ćemo vući akcenat doba u kome smo odrastali, poput emigranta koji u stranoj zemlji savlada jezik i snalazi se njime, ali uvek zadrži naglasak stranca. Tehnologija je sveprisutna u životima tinejdžera, ali je istovremeno iznenađujuće odsutna iz njihovog obrazovanja. Iako većina škola danas poseduje digitalne kabinete, internet, a dosta njih je pokrivena i wi-fi mrežom, samo postojanje opreme i kabineta nije pokazatelj uspešne upotrebe i integracije digitalnog učenja u nastavni proces. Do ovakvog zaključka došao je i Nacionalni prosvetni savet kada je 2013. godine predstavio „Smernice za unapređivanje uloge IKT-a u obrazovanju“. U ovom dokumentu se ističe da je potrebno školske računare i opremu staviti u funkciju realizacije celokupne nastave, kako bi se postigla što efikasnija integracija IKT-a u obrazovni sistem i nastavnu praksu, a sve s ciljem podsticanja inovativnosti u nastavi i postizanja višeg nivoa ostvarenosti standarda obrazovnih postignuća. Zato je neophodno da nastavnici poseduju informatičku, informacionu i digitalnu pismenost i kompetencije, a da ih škole upute i da im omoguće usavršavanje u tom pravcu. Digitalno pismeni i kompetentni nastavnici moći će da svoje učenike upute u mogućnosti, ali i ograničenja novih tehnoloških alata, moći će da pokažu učenicima kako da otključaju čitave nove svetove znanja, ali i da ih upozore na mnoge opasnosti koje tu vrebaju. Digitalna pismenost ili kompetencija ne podrazumeva što više vremena provedenog ispred računara, na telefonu ili na netu. Digitalna kompetentnost označava skup znanja, veština i stavova neophodnih za kvalitetno korišćenje IKT-a sa ciljem promišljenog i bezbednog unapređivanja nastave i učenja u onlajn i oflajn okruženju. Istraživanja pokazuju da će prosečni pripadnik generacije Z do svoje 21. godine provesti 10.000 sati na mobilnom telefonu, 10.000 sati igrajući video igre, 20.000 sati gledajući TV, a manje od 5.000 sati čitajući. To je trend koji ne možemo zaustaviti, ali zašto ne bismo probali da ga preokrenemo u obrazovnu korist? Zašto ne pokušamo da bar deo vremena koje provedu pred računarom ili na mobilnom telefonu „ukrademo“ i preusmerimo na aktivnosti učenja, stvaranja, usavršavanja... To zapravo treba da bude i naša obeveza, ne samo mogućnost.
Sa ciljem da podrži nastavnike iz sistema obrazovanja u Srbiji u procesu integracije digitalnih sadržaja u svakodnevnu praksu, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je uz podršku Britanskog saveta, početkom 2017. donelo „Okvir digitalnih kompetencija – Nastavnik za digitalno doba“. Ovim dokumentom su definisane veštine, ciljevi i očekivani ishodi koji čine korpus digitalnih kompetencija nastavničke profesije i on može služiti za procenu postojećih veština nastavnika, ali i za planiranje njihovog budućeg usavršavanja. Korišćenje digitalnih tehnologija pomaže nastavniku da motiviše i smisleno uključi učenike u nastavni proces, da unapredi svoja, ali i njihova znanja i veštine, da ostvari bolju komunikaciju i saradnju sa učenicima i roditeljima i van učionice, da lakše i bolje prati napredovanje učenika, da unapredi saradnju sa kolegama iz svoje i drugih škola i sl. Zemlje koje godinama unazad ostvaruju najbolje rezultate na PISA testiranjima funkcionalnog znanja, poput Finske, Norveške, Japana ili Južne Koreje, uveliko primenjuju digitalnu tehnologiju u obrazovnoj praksi, na taj način integrišući izvan školski život dece (bogat tehnologijom), sa njihovim životom u školi. Na kraju, moramo biti svesni činjenice da je tehnologija tek alat, a ne ishod učenja. Naš cilj nije i ne treba da bude da naučimo nastavnike i učenike da koriste tehnologiju, već da ih naučimo da tehnologiju koriste kako bi podučavali, odnosno učili, i na taj način ostvarivali predviđene ciljeve i ishode obrazovanja. Tehnologija neće zameniti nastavnike u budućnosti. Ali će nastavnici koji koriste tehnologiju, verovatno zameniti one koji je ne koriste! piše: Marjan Milanov tekst je objavljen u školskom časopisu ĐAČKE ISKRE, OŠ "Despot Stefan Lazarević" u Babušnici * Valentin Kuleto
0 Comments
Veština koja se u 21. veku podrazumeva, osim čitanja i pisanja, jeste i digitalna pismenost. Računari su ne tako davno postali svakodnevica svake ili bar skoro svake porodice, i danas se svet deli na one koji imaju besplatan pristup mrežama i one koji će dramatično zaostati za razvijenim delovima sveta. Danas se, ipak, vodi polemika o tome koliko rano treba krenuti sa opismenjavanjem dece i o uticaju modernih tehnologija na naš mozak. Kao što to obično biva sa svim novinama, postoje oni koji veruju da to pogubno utiče na društveni i psihološki život ne samo dece već i odraslih, i oni koje nazivamo tehno-optimistima. Da li i kako internet utiče na razvoj dece? Da li deca postaju društveno izolovana ili povezana kada koriste internet? Postaju li depresivna ili srećna? Da li to utiče na njihove rezultate u školi dobro ili loše? Sve su to nedoumice i postoje brojni članci i stručnjaci koji još više zbunjuju roditelje. S jedne strane su entuzijasti, a s druge oni koji alarmiraju sve kao problem, mada, kako kažu istraživanja američke Nacionalne naučne fondacije - NSF, najviše je onih koji su u sredini. Upravo je zbog toga pre desetak godina urađeno više studija kako bi dale odgovor na pomenuta pitanja. Najzanimljiviji rezultat je pokazao da internet nije imao nikakav uticaj na društveni život dece, zapravo, nije bilo ni pozitivnih niti negativnih efekata po njihovu društvenost. Broj njihovih bliskih prijatelja nije se menjao ni pre ni posle povećavanjasticanjem iskustva na internetu. Korišćenje interneta nije imalo uticaja na osećaj samopoštovanja. Još važnije, nije bilo negativnih efekata ni na akademske rezultate tinejdžera, u stvari, bilo je samo benefita. Problem je bio samo to što deca koja bi imala najviše koristi od pristupa internetu jesu upravo deca koja ga najčešće nemaju. U današnjem svetu veoma je važno prilagođavanje novoj vrsti pismenosti - digitalnoj pismenosti, kako kaže psihološkinja Dobrinka Kuzmanović sa Fakulteta za medije i komunikacije i saradnica Instituta za psihologiju Filozofskog fakulteta, a to se posebno odnosi na Srbiju. "Digitalna pismenost predstavlja jednu od ključnih veština za život u 21. veku, oruđe za socijalnu uključenost celoživotno učenje i život mladih uinformacionom društvu", kaže Dobrinka Kuzmanović za Nedeljnik. "Prema Evropskom okviru ključnih kompetencija, digitalna pismenost ili digitalna kompetencija, definisana kao sposobnost kritički promišljenog i bezbednog korišćenja informaciono-komunikacione tehnologije, predstavlja jednu od osam ključnih kompetencija za celoživotno učenje (pored matematičke i čitalačke pismenosti, poznavanja stranog jezika,ovladavanja veštinama učenja itd.)." npr. za međuljudsku interakciju i komunikaciju) slabe, a nove neuronske putanje u našim mozgovima (npr. za istovremeno obavljanje više stvari,tzv. multitasking) jačaju. "Jedna studija sprovedena na UniverzitetuStanford neverbalnih emocionalnih poruka tokom razgovora uživo." 17, koje je za UNICEF sproveo Ipsos Strategic dominantnog dela dece tog uzrasta. Istraživanje je pokazalo da 83% 90% domaćinstava raspolaže i nekim od klasičnih (statičkih) uređaja (PC/laptop). Preko 85% dece poseduje sopstveni mobilni telefon, a čak njih 63% poseduje smart telefon. Svako drugo dete (54%) poseduje sopstveni IT uređaj (PC/laptop/tablet). Uzrast oko deset godina je prelomni trenutak kada deca masovnije ulaze u svet mobilnih telekomunikacija. Prema iskazima samih roditelja, skoro 95% dece pristupa internetu pretežno putem sopstvenog android/smart Ipak, sedenje satima pred računarom ne podrazumeva, niti osigurava razvoj digitalne pismenosti kod mladih. "Rezultati međunarodnog istraživanja 'Deca sveta na internetu' (koje je realizovao UNICEF u saradnji sa Institutom za psihologiju 2016. godine) pokazuju da su devetogodišnjaci iz Srbije počeli da koriste internet u proseku sa 5,5 godina, a sedamnaestogodišnjaci u duplo starijem uzrastu, sa 10 četovanje Dobrinka Kuzmanović. S druge strane, s porastom korišćenja interneta, i rizici su se umnožili, a neprijatna iskustva i izloženost dece uznemirujućim sadržajima su sada već evidentna.
"Paralelno sa tim rasle su alertnost saniranja kompetentnostiosnovnoškolskom isrednjoškolskom uzrastu", objašnjava Dejan Radosavljević. vršnjačkim grupama na društvenim mrežama. PC igre kao sadržaj i internet aktivnost pretežno zaokupljaju mušku decu, a blago gube na značaju nakon 15. godine. Komunikacija na društvenim mrežama više zaokuplja starije uzrasne grupe (nakon 12. godine), a na uzrastu 14-17godina to je za 70% njih svakodnevna internet aktivnost. Na opštoj listi briga i strahova roditelja u vezi sa njihovom decom, internet rizici zauzimaju visoko mesto. Kao najbitnije roditelji navode zabrinutost vezanu za dostupnost neprikladnog materijala (43%) i kontakte sa nepoznatim osobama na internetu (40%). Čini se da su roditelji naprosto "preselili" svoje poznate i tradicionalne strahove u jedan, relativno nov i njima nedovoljno poznat kontekst. To naročito ilustruje podatak da je strah od kontakata sa nepoznatim osobama ali i strah od seksualnog uznemiravanja na internetu u znatno većoj meri zastupljen kod roditelja ženske dece. Skoro 65% roditelja dece smatra da su internet i mobilne komunikacije nebezbedno i opasno mesto za njihovu decu, pri čemu je ovakav stav daleko izraženiji među roditeljima sa nižim obrazovnim statusom. Ipak, Radosavljević kaže, digitalni svet obiluje rizicima i opasnostima podjednako kao i realni. "Važno je istaći značaj jačanja svesti, kako u društvu u celini, tako i među roditeljima, o visokom stepenu povezanosti generalnog nasilja i nasilja na internetu", ističe naš sagovornik i sublimira u jednoj rečenici poruku roditeljima: "Budite u kontaktu sa svojom decom." inovativnosti i celokupni razvoj društva, zato je mnogo važno usavršavatiobrazovni sistem. "Potreba za novim pismenostima nameće nove izazove pred sisteme obrazovanja. U mnogim zemljama prepoznat je značaj digitalne pismenosti i ona je inkorporirana u nastavni plan i program od ranogosnovnoškolskog uzrasta. Međutim, u Srbiji, ali i u nekim susednim zemljama, npr. u Hrvatskoj, informatika još nije obavezan predmet tokom obaveznog obrazovanja", podseća Dobrinka Kuzmanović. Kada se digitalna pismenost definiše kao skup jednostavnihproceduralnih veština (tzv. "copy and paste literacy psihološkinjaKuzmanović. "Ako se digitalna pismenost, u skladu sa savremenomkoncepcijom pismenosti, procenjuje na osnovu složenijih kognitivnihveština (npr. izvođenje zaključaka iz informacija pronađenih na internetu, poređenje informacija, kritičko vrednovanje Upravo zbog toga što je digitalna pismenost složen koncept, ona zahteva i vladanje bazičnim IKT veštinama (čitanje, pisanje i računanje) koje su preduslov za rešavanje kognitivnih zadataka u digitalnom okruženju. Ali tehnička znanja i veštine nisu dovoljne, ponavlja psihološkinjaKuzmanović i kaže da "digitalno pismena osoba poseduje veštine informacione i komunikacione pismenosti, kritičko i kreativno korišćenje informacija, rešavanje problema u digitalnom okruženju". Nezanemarljivo je to da je digitalna revolucija doprinela povećanju naših intelektualnih sposobnosti, kako kaže Dobrinka simultanog obavljanja više stvari, vreme reakcije, periferni vid". Upravo je jedan od načina na koje internet indirektno pomaže deci i prikupljanje sredstava za one najugroženije mališane. Primera radi, nedavno su se UNICEF i Telenorodlučili na saradnju koja podrazumeva da članovi Telenor banke mogu da postanu članovi "Kluba prijatelja UNICEF-a" i redovno donirajunovac, sa samo nekoliko klikova, i to 100, 200 ili 500 dinara. Kako zaključuje naša sagovornica, "digitalna tehnologija, u osnovi, nije ni dobra niti loša. Presudan je način na koji je koristimo". izvor: www.nedeljnik.rs February 3rd, 2017 Konferencija „Nove tehnologije u obrazovanju“, najveći događaj posvećen upotrebi informaciono-komunikacionih tehnologija na svim nivoima obrazovanja u ovom delu sveta, održana je od 9. do 11. februara 2017. godine u beogradskom Belexpocentru i prostorijama hotela „Holiday Inn“. Kao i prethodne tri godine, “Nove tehnologije u obrazovanju” organizovane su sa ciljem osavremenjivanja i unapređenja kvaliteta obrazovanja uz upotrebu novih tehnologija. Svake godine posetioci događaja „Nove tehnologije u obrazovanju" su u mogućnosti da čuju i upoznaju stručnjake, inovatore, entuzijaste i partnere iz regiona, ali i celog sveta. Teme o kojima je bilo reči na konferenciji uključivale su upotrebu IKT u: · predškolskom obrazovanju · osnovnom i srednjem obrazovanju · visokom obrazovanju · inkluzivnom obrazovanju · razvoju liderstva u školama · razvoju ljudskih resursa. “Nove tehnologije u obrazovanju” se organizuju u saradnji sa Britanskom ambasadom u Beogradu, Timom za socijalno uključivanje i smanjenje siromaštva Vlade Republike Srbije, Ministarstvom prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Ministarstvom trgovine, turizma i telekomunikacija, Centrom za promociju nauke, Privrednom komorom Srbije, kompanijom Skills i drugim partnerima. Ukoliko ste propustili ovaj događaj, ovabezno pogledajte snimak celog događaja. U programu koji možete preuzeti ispod, odaberite ono što vas interesuje, ili krenite redom i uživajte.
DAN PRVI DAN DRUGI DAN TREĆI Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja je uz podršku Britanskog konzulata donelo nacrt Okvira digitalnih kompetencija nastavnika, pod nazivom Nastavnik za digitalno doba. Digitalna tehnologija danas znatno utiče na sve aspekte društva, menjajući ujedno različite mikrosredine iz našeg neposrednog okruženja. Digitalne kompetencije su preduslov, ali i pravo svih građana da kvalitetno funkcionišu u savremenom društvu. Značaj digitalnih tehnologija za celokupan razvoj sistema obrazovanja prepoznat je i naglašen još u „Strategiji razvoja obrazovanja u Srbiji do 2020. godine“. Nacionalni prosvetni savet doneo je tokom 2013. godine „Smernice za unapređivanje uloge informaciono-komunikacionih tehnologija u obrazovanju”. U ovom dokumentu se ističe da postojanje informatičkih kabineta i ostale opreme nije per se faktor uspešne integracije digitalnog i onlajn učenja u nastavni proces. Naime, potrebno je da se školski računari i oprema stave u funkciju realizacije celokupne nastave, nastavnih aktivnosti na časovima i u laboratorijama, tokom vežbi i izrade domaćih zadataka. Preporučeno je da nastavnici poseduju informatičku, informacionu, digitalnu i medijsku pismenost, kao i da u oblastima u kojima drže nastavu poznaju moderne koncepte, metode i alate koje pretpostavljaju upotrebu IKT-a. Sa druge strane, podaci ukazuju na to da integracija digitalnih tehnologija u nastavu i učenje, kao i primena digitalnog i onlajn učenja u školama u Srbiji je niža od OECD proseka. Pre više od decenije uočen je pozitivan trend među nastavnicima kada je reč o korišćenju računara na času. Međutim, veoma brzo je postalo jasno da se ključni profesionalni razvoj nastavnika koji ih podržava u tome da integrišu digitalne tehnologije u svoje učionice neće desiti odjednom, a i onda kada otpočne, to neće biti proces koji se time i završava. U stvari, ispostavilo se da je nastavnicima neophodna neprekidna podrška da bi razvijali svoje veštine u skladu s trendovima razvoja. To znači da škole i realizatori stručnih obuka moraju svim učiteljima i predmetnim nastavnicima omogućiti da steknu znanja i veštine kako bi uspešno mogli da integrišu digitalnu tehnologiju u svoju svakodnevnu praksu. Osim toga, nastavnici se moraju i sami usavršavati tako što će koristiti dostupne izvore informacija i podršku iz okruženja, kao i raspoložive i besplatne resurse na internetu. Tokom 2014. i 2015. godine revidirani su indikatori za praćenje stanja vaspitanja i obrazovanja u Srbiji na nivou preduniverzitetskog obrazovanja. Nosilac aktivnosti, takođe je bio Nacionalni prosvetni savet identifikujući tri dodatne oblasti, među kojima su i digitalne tehnologije. Revidirani indikatori još nisu zvanično usvojeni, ali je usvojen izveštaj o reviziji indikatora. Razvoj ovih indikatora, koji pokriva nekoliko važnih aspekata primene digitalnih tehnologija u toku nastave i učenja, ukazuje na nastojanje da se one integrišu u nastavnu praksu u Srbiji. Nastavnik u digitalnom dobu – Okvir digitalne kompetencije pripremljen je na osnovu pregleda relevantnih okvira koji se koriste u međunarodnom, EU i drugim nacionalnim okvirima, predloga Stručnog tima i doprinosa stranih i domaćih stručnjaka. Okvir digitalnih kompetencija – Nastavnik za digitalno doba kreiran je sa ciljem da podrži nastavnike iz sistema obrazovanja u Srbiji u procesu integracije digitalnih sadržaja u svakodnevnu praksu. U dokumentu su navedene i definisane veštine, ciljevi i očekivani ishodi koji čine korpus digitalnih kompetencija nastavničke profesije. Pod digitalnim kompetencijama u ovom dokumentu podrazumevamo skup znanja, veština, stavova, sposobnosti i strategija neophodnih za kvalitetno korišćenje informaciono-komunikacionih tehnologija i digitalnih medija, a sa ciljem promišljenog, fleksibilnog i bezbednog unapređivanja procesa nastave i učenja i drugih aktivnosti u vezi sa nastavničkom profesijom u onlajn i oflajn okruženju. U obrazovanju, digitalne tehnologije predstavljaju izazov, ali i priliku: • Izazov je stvoriti generacije učenika koji treba da se pripreme za život u kome određeni aspekti našeg života uveliko zavise od digitalnih tehnologija; • Mogućnosti nalazimo u potencijalu koji digitalna tehnologija ima za kreiranje podsticajnog okruženja za učenje. ZAŠTO JE DIGITALNA TEHNOLOGIJA VAŽNA ZA UČIONICU? Kada se koristi efikasno i samopouzdano, digitalna tehnologija doprinosi da u učionici: • Nastavnici prate napredak učenika dobijajući više detalja o njihovim trenutnim veštinama, osiguravajući dovoljno diferenciranu nastavu prilagođenu brzini rada i mogućnostima učenika. • Nastavnici uobličavaju nastavna sredstva i pomagala, prilagođavajući praksu i omogućavajući učenicima pristup resursima za učenje i izvan škole. • Učenici uče brzinom, koja im najviše odgovara, prolaze kroz materijale za učenje – neki učenici mogu brže da dolaze do novih materijala koji za njih predstavljaju izazov, a učenicima, kojima je potrebno više vremena, omogućava da se vrate na gradivo sa kojim su imali poteškoća. • Komunikacija sa roditeljima bude podržana na takav način da se oni maksimalno uključe u život svog deteta u školi. ZAŠTO JE SVE OVO RELEVANTNO ZA PROCES NASTAVE I UČENjA ? Kao nastavniku, korišćenje digitalnih tehnologija vam pomaže: • da motivišete i smisleno uključite učenike u nastavni proces • da unapredite veštine i znanja svojih učenika, njihove socijalne kompetencije i šanse za zapošljavanje u neposrednoj ili daljoj budućnosti • da budete u kontaktu sa svojim učenicima i izvan okvira učionice. OKVIR DIGITALNIH KOMPETENCIJA ZA NASTAVNIKE Okvir digitalnih kompetencija – Nastavnik za digitalno doba ima za cilj da pomogne nastavnicima da promišljaju o svojoj tekućoj praksi i identifikuju sledeće korake sopstvenog profesionalnog razvoja kao „nastavnika u digitalnom dobu“. Okvir je osmišljen za individualnu upotrebu nastavnika ili grupe nastavnika koji žele da identifikuju oblasti u kojima žele da se usavršavaju. Cilj ovog dokumenta nije da on bude osnova za procenu koja dolazi van obrazovne ustanove. Okvir identifikuje nekoliko digitalnih kompetencija raspoređenih u osam širokih kategorija: 1. Pretraga, pristup, čuvanje i upravljanje informacijama 2. Pretraga, adaptacija i kreiranje digitalnih sadržaja za nastavu i učenje 3. Upravljanje digitalnim sadržajem za nastavu i učenje i njegovo deljenje 4. Upravljanje okruženjem za učenje 5. Nastava i učenje 6. Formativno i sumativno ocenjivanje, beleženje, praćenje i izveštavanje o napretku učenika 7. Komunikacija i saradnja u onlajn okruženju 8. Etika i bezbednost Više detalja u dokumentu koji možete preuzeti na linku ispod
Čini mi se neverovatno da usred aktuelnog haosa i rasprava o nazadovanju obrazovanja u Sjedinjenim Državama zaboravljamo koji je osnovni uzrok za takvo stanje. Naši su se učenici radikalno promenili. Današnji učenici nisu one iste osobe kojima je naš obrazovni sistem bio namenjen. Današnji učenici nisu samo znatno drugačiji od starijih učenika, nisu samo promenili sleng, odeću, ukrase na telu ili stil, kao što se to događalo u prethodnim generacijama. Dogodio se zaista velik prekid. Mogli bismo to nazvati čudom - događajem koji je tako temeljno promenio stvari da povratka više nema. To takozvano čudo jeste pojava i brzo širenje digitalne tehnologije u poslednjim decenijama 20-og veka. Današnji učenici - od vrtića do fakulteta - prva su generacija koja je odrasla uz novu tehnologiju. Čitav su život njome okruženi i koriste računare, videoigrice, digitalnu audio tehniku, video kamere, mobilne telefone i sve druge igračke i alate digitalnog doba. Prosečni učenik današnjice će provesti manje od 5.000 sati čitajući, ali više od 10.000 sati igrajući video-igrice, (a da ne pominjemo 20.000 sati gledajući televiziju). Kompjuterske igre, e-mejl, Internet, mobilni telefoni i neposredna razmena poruka integralni su delovi njihovih života. Sada je jasno da kao posledica tog sveprisutnog okruženja i količine interakcije s njim, današnji učenici razmišljaju i obrađuju informacije na elementarno drugačiji način od svojih prethodnika. Te razlike idu puno dalje i dublje nego što mnogi nastavnici pretpostavljaju ili shvataju. Različite vrste iskustava dovode do različitih struktura mozga, kaže dr. Bruce D. Berri s medicinskog fakulteta Bejlor. Kao što ćemo videti u sledećem pasusu, vrlo je verovatno da su se mozgovi studenata telesno izmenili - i drugačiji su od naših - kao rezultat načina na koji su odrasli. Bez obzira da li je to doslovno tačno, sa sigurnošću možemo reći da su se promenili uzorci njihovog razmišljanja. U nastavku ću se posvetiti tome kako su se izmenili. Kako da nazovemo te nove studente današnjice? Neki ih nazivaju N- [za Net] -gen ili D- [za digitalna] -generacija. Najkorisniji naziv koji sam našao bio je Digitalni urođenici. Današnji su studenti izvorni govornici digitalnog jezika računara, videoigrica i Interneta. Šta smo onda mi ostali? Mi koji nismo rođeni u digitalnom svetu, ali smo se u jednom trenutku u životu našli očarani novom tehnologijom te prihvatili mnoge ili većinu njenih vidova, uvek ćemo biti digitalni pridošlice. Važno je razlikovati ta dva pojma zato što dok digitalni pridošlice uče da prihvate novo okruženje - poput svih pridošlica, neki bolje, neki slabije - uvek u određenoj meri zadržavaju svoj naglasak, odnosno ostaju jednom nogom u prošlosti. Pridošlički naglasak ogleda se u činjenici da će nam pri traženju neke informacije Internet biti tek drugi izbor, a ne prvi, ili da ćemo prvo pročitati uputstva za korišćenje nekog programa, a nećemo pretpostaviti da će nas program sam naučiti kako da ga koristimo. Današnja starija generacija socijalizirala se na neki drugi način i sada uče novi jezik. A jezik koji naučimo kasnije u životu, govore naučnici, skladišti se u drugom delu mozga. Hiljadu je primera stranog naglaska digitalnih pridošlica. Neki od njih su ispisivanje e-pošte (ili još gore - zamolite vašu sekretaricu da to učini za vas); potreba da odštampate dokument da biste ga uredili (umesto da ga uređujete na računaru); te dovođenje ljudi u vašu kancelariju da biste im pokazali zanimljivu web stranicu (umesto da im pošaljete njenu adresu). Siguran sam da se i sami možete, bez puno napora, dosetiti kojeg primera. Moj je najdraži primjer kad me neko nazove da bi pitao jesam li dobio njegov e-mail? Mi koji smo digitalni pridošlice možemo se, i trebamo, smejati sebi i svom naglasku. Ali nije to samo šala. Stvar je vrlo ozbiljna jer je danas najveći problem u obrazovanju činjenica da naši nastavnici kao digitalni pridošlice koji govore zastarelim jezikom (jezikom preddigitalnog doba) teškom mukom poučavaju populaciju koja govori potpuno novim jezikom. Da ovo stajalište ne bi ispalo radikalno, umesto opisno, dopustite da izdvojim neke probleme. Digitalni urođenici navikli su ubrzano primati informacije. Vole paralelno obrađivati i raditi nekoliko poslova istovremeno. Više vole da slike prethode tekstu, nego obratno. Skloniji su nasumičnom pristupu (kao u hipertekstu). Najbolje rade u Internet okruženju. Uživaju u trenutnim zadovoljstvima i čestim nagradama. Skloniji su igrama nego ozbiljnom radu. (Da li vam je išta od ovoga poznato?) Međutim, digitalni pridošlice obično ne cene nove osobine urođenika koje su ovi usvojili i usavršili s godinama interakcije i vežbe. Urođenicima su ove veštine apsolutno strane, oni su učili polako - pa tako i poučavaju - korak po korak, jedno po jedno, pojedinačno i iznad svega, ozbiljno. "Moji učenici jednostavno ne ______ kao pre," tuže se digitalni pridošlice. Ne mogu da ih nateram da ______ ili ______. Nimalo ne cene _______ ili ______. (Popunite praznine, mogućnosti su raznolike.) Digitalni pridošlice smatraju da njihovi učenici ne mogu uspešno da uče dok gledaju televiziju ili slušaju muziku, zato što oni sami (pridošlice) to ne mogu. Naravno da ne mogu - nisu to vežbali za vreme svog razvoja. Digitalni pridošlice smatraju da učenje ne može (ili ne sme) biti zabavno. Zašto bi mislili drugačije - nisu odrastali učeći uz, npr. emisiju "Sesame Street". Na veliku žalost svojih nastavnika - digitalnih pridošlica, ljudi koji sede u njihovim učionicama odrasli su na vrtoglavim brzinama videoigrica i MTV-ja. Navikli su na trenutnost hiperteksta, preuzimanje muzike, telefone u džepovima, biblioteke na računarima, direktnu razmenu poruka. Na mreži su veći deo svog života. Imaju malo strpljenja za predavanja, logiku korak po korak i poučavanje na način ispričaj/ispitaj. Nastavnici pridošlice pretpostavljaju da su učenici isti kao što su oduvek bili te da će iste metode koje su bile delotvorne za nastavnike kad su bili učenici, delovati i na njihove današnje učenike. Ta pretpostavka više ne vredi. Današnji učenici su drugačiji. "www.gladan.com" kaže dečak iz vrtića u vreme ručka. "Kad god idem u školu, moram se isključiti sa neta" žali se jedan srednjoškolac. Zar digitalni pridošlice to ne mogu primetiti ili ne žele? Sa stanovišta urođenika, poučavanje digitalnih pridošlica često nije vredno pažnje u poređenju sa svime drugim što doživljavaju, a onda ih nastavnici optužuju što nisu dovoljno pažljivi!
I oni to sve češće ne žele podnositi. "Pohađao sam cenjeni koledž na kojem su svi profesori bili s MIT-a", kaže bivši student. "Ali sve su vreme samo čitali iz svojih udžbenika. Odustao sam". U internetskom zanosu iz ne tako davnog vremena - kada je posla bilo u izobilju, osobito u područjima u kojima škola nije pružala veliku pomoć - to je bila stvarna mogućnost. Međutim, neuspela internetska generacija vraća se u školu. Moraće se ponovo suočiti sa jazom između pridošlica i urođenika i imaće još više problema s obzirom na ne tako davna iskustva. I stoga će ih biti još teže poučavati na tradicionalan način - kao i sve ostale digitalne urođenike koji su već u sistemu. Nastaviće se... Nedavno smo objavili listu TOP 100 alata za učenje u 2015. i ujedno najavili listu za 2016. I, evo je! Objavljena tek pre nekoliko dana, ova, deseta, jubilarna godišnja lista pretrpela je određene izmene i dopune. Naime, ovoga puta se radi o listi TOP 200 ALATA ZA UČENJE U 2016. I ovu listu je sastavila Džejn Hart (Jane Hart) iz Centra za učenje i tehnologije učinka (Centre for Learning & Performance Technologies), od glasova profesionalaca iz oblasti učenja iz celog sveta. Pored ove, glavne liste, Džejn je ovoga puta sastavila i 3 dodatne podliste: 1. Top 100 alata za lično i profesionalno učenje u 2016. – dakle, alati koji se koriste za sopstveni razvoj i lično usavršavanje; 2. Top 100 alata za učenje na random mestu u 2016. - alati koji se koriste za obuku, za kreiranje e-učenja, za društvenu saradnju i podršku performansama; 3. Top 100 alata za učenje u 2016. - alati koji se koriste u osnovnim i srednjim školama, na fakultetima i za obrazovanje odraslih. Mi vam prenosimo 3. listu, dakle, 100 najbolje rangiranih alata za učenje u 2016. godini, a kompletnu listu svih 200 alata, kao i njihove kratke opise (na engleskom jeziku) možete pogledati na slajdovima koji slede, uključujući i promene na listi u odnosu na prošlu godinu, kao i njihovo rangiranje na podlistama. TOP 100 ALATA ZA UČENJE U 2016. GODINI Broj u zagradi označava na kom se mestu ovaj alat nalazi na glavnoj listi TOP 200.
izvor: http://c4lpt.co.uk/top100tools/
Već devet godina u nizu Centre for Learning & Performance Technologies (C4LPT) pravi godišnju listu najopularnijih alata za učenje. Ovogodišnja lista je rezultat glasanja preko 2.000 profesionalaca u ovoj oblasti iz celog sveta koji rade u obrazovanju ili obučavanju radnika. Listu je obradila i sačinila Jane Hart, osnivač Centra C4LPT, jednog od najposećenijih sajtova za učenje. Šta je zapravo alat za učenje? Alat za učenje podrazumeva bilo koji softver ili online alat koji vam može poslužiti u ličnom ili profesionalnom učenju, za podučavanje, trening ili kreiranje e-learninga. Pogled na ovu listu pokazuje das u neke pozicije ostale iste u odnosu na prethodnu godinu, ali da ipak ima i određenih promena, koje nam ukazuju u kom smeru se kreću trendovi u obrazovanju. TOP 100 alata za učenje 1 – Twitter · 2 – YouTube · 3 – Google Search · 4 – Google Docs/Drive · 5 – PowerPoint · 6 – Dropbox · 7 – Facebook · 8 – WordPress · 9 – Skype · 10 – Evernote · 11 – Prezi · 12 – Wikipedia · 13 – Pinterest · 14 – LinkedIn · 15 – Moodle · 16 – iPad and Apps · 17 – Kahoot · 18 – Blogger · 19 – PowToon · 20 – Slideshare · 21 – WhatsApp · 22 – Google Chrome & Apps · 23 – Google Hangouts · 24 – Snagit · 25 – Audacity · 26 – Articulate Storyline · 27 – Screencast-O-matic – BACK · 28 – Yammer · 29 – Padlet · 30 – Word · 31 – Camtasia · 32 – Socrative · 33 – Khan Academy · 34 – Adobe Connect · 35 – TED Talks/Ed · 36 – Feedly · 37 – Canvas · 38 – Adobe Captivate · 39 – Edmodo · 40 – Google + · 41 – iSpring Suite · 42 – Diigo · 43 – Google Scholar · 44 – Coursera · 45 – SharePoint · 46 – OneNote · 47 – Explain Everything · 48 – Videoscribe – NEW · 49 – Pocket · 50 – Nearpod · 51 – Office Mix – NEW · 52 – Gmail · 53 – Udutu · 54 – Google Translate · 55 – Keynote · 56 – Excel · 57 – Jing · 58 – Adobe Photoshop · 59 – Google Apps · 60 – Scoopit · 61 – Schoology · 62 – Outlook · 63 – GoAnimate – NEW · 64 – SurveyMonkey · 65 – Kindle & App · 66 – Google Maps · 67 – Notability · 68 – Google Sites · 69 – Quizlet · 70 – Sway – NEW · 71 – Vimeo · 72 – WebEx · 73 – Instagram · 74 – Firefox & Add-ons · 75 – iTunes and iTunesU · 76 – iMovie – BACK · 77 – Blackboard Collaborate · 78 – Movie Maker – BACK · 79 – Poll Everywhere · 80 – Tweetdeck · 81 – Canva – NEW · 82 – Trello – BACK · 83 – Slack – NEW · 84 – IFTTT · 85 – EDpuzzle · 86 – Flipboard · 87 – Udemy – NEW · 88 – Todays Meet · 89 – ThingLink – NEW · 90 – Easygenerator · 91 – Lectora Inspire · 92 – Haiku Deck · 93 – Piktochart – NEW · 94 – Adobe Acrobat DC – BACK · 95 – Blackboard Learn · 96 – Wordle · 97 – Mentimeter – NEW · 98 – SoftChalk · 99 – edX – NEW · 100 – Delicious U prezentaciji ispod možete videti više detalja o svakoj od aplikacija
Lista za 2016.godinu biće objavljena 3.oktobra ove godine. Do tada, za vaše omiljene aplikacije možete glasati ovde
izvor: http://c4lpt.co.uk/top100tools/ M-LEARNING Mobilno učenje (engl. m-learning) je elektronsko učenje u kojem je pristup materijalima za učenje omogućen korišćenjem mobilnih uređaja.
Tipično, elektronsko učenje putem mobilnih uređaja se opisuje kao učenje ―bilo kad i ―bilo gde (anytime, anywhere), kod m-učenja jedino šta je potrebno jeste mobilni uređaj kao što je PDA ili mobilni telefon i bežična mreža. Sve do početka 2005. godine u svetu mobilnog učenja nije bilo velikog razloga tražiti nešto iza džepnih i ručnih računara. Međutim, ekspanzija treće generacije mreža i integrisanih komunikacionih uređaja koji kombinuju telefoniju, instant poruke, računarstvo i multimedije, dovela je do nove faze u ovom učenju. Mnogi korisnici su pronašli da svoje potrebe za računarom sa broadband konekcijom mogu zadovoljiti jednim malim uređajem, mobilnim telefonom. Povećani interes za mobilnim uređajima i njihovim korišćenjem za učenje i istraživanje može se pripisati nizu faktora: stalnim širenjem bežičnih broadband mreža, eksplozijom snage i kapaciteta sledeće generacije mobilnih telefona, i činjenicom da su mobilni telefoni, kao već odomaćeni uređaji za komuniciranje, duboko usađeni u svakodnevni život, kao deo naše društvene prakse. M-learning ili m-učenje, pokazuje da mladi gledaju na mobilno učenje tako da omogućava funkcionisanje komunikacije i edukacije preko internet mreže. Koristeći web 2.0, a uskoro i web 3.0 tehnologiju, sve je više web adresa koje izrađuju svoje sajtove za mobilne i druge prenosne uređaje. Takođe, i telefoni novije 3G generacije prilagođavaju prikaz sadržaj web stranica na mobilni, ipod ili neki drugi PDA prenosni uređaj.* *Siniša G. Minić,Dragan Kreculj, Miloš Vorkapić :Tehnologija, Informatika i Obrazovanje za društvo učenja i znanja, Medjunarodni Simpozijum, Upotreba i značaj WLAN i mobilnih tehnologija u nastavi. Tehnički fakultet Čačak 2011 |
Kategorije
All
Arhiva članaka
June 2022
|